za tebe...
jos jedna godina bez tebe...cetvrta..a vrijeme kao da leti,samo...jucer je opet stalo.i ne znam zasto..ali vratilo me nazad..kao da me nesto usisalo i vratilo u proslost.ne volim zivjeti u proslosti i ne zivim.izvukla sam sve pouke,preboljela sve boli i sacuvala sve srece.i gledam naprijed.znam to sto posto! ali jucer...vratila sam se opet...samo da se podsjetim...da ne zaboravim,jer ne zelim zaboraviti.ne zelim zaboraviti tvoj predivni smijesak..a koji put mi je tesko vratiti sliku,blijedi nekako...ne zelim zaboraviti onaj mali oziljak iznad tvog oka za koji si mi onako macho govorio da si ga zaradio u nekoj tucnjavi ko klinac, a ustvari je bio oziljak od vodenih kozica..tvoje duuuge trepavice i ispod njih zelene oci koijma si me gledao sa obozavanjem. ne zelim zaboraviti sliku tebe kako sviras bubnjeve i kako uzivas u svakom trenutku...izgledao si savrseno. |
still alive :)
a sta pisat? i nakon tolko mjeseci apstinencije,ja i dalje nisam pametna pisat. |
tilt
neki dan je bio rodjendan meni posebno dragoj i bliskoj osobi koju jako puno volim,istovremeno,taj dan je umrla jedna meni jako draga iako ne tako bliska osoba.istovremeno dok sam kupovala cvijece i zamatala poklon,razmisljala sam o tome kako moram nakon toga otici i poslati posljednji pozdrav u novine i naruciti ikebanu.zatim,nakon toga isla sam izraziti saucesce..i sve sam odjednom vidjela...taj prkos,stav...jebe mi se...ali samo jedan pogled u oci je sve to anulirao..jebeno poricanje!a meni se pojavio neki dejavu..neka mucnina u trbuhu...i znam da je tome krivo sjecanje...SMRTI heheheh... |
a few days ago...
...sjedim u kuci.ljeto je.noc je ugodna i topla.samnom u prostoriji moja kcer i jos neka djeca.pogledam kroz prozor..vani pada gusti,gusti snijeg!!!izlazim,zovem djecu da vide.gledam u snijeg istovremeno odusevljena i zacudjena.stojim na terasi,bosa,snijeg pada,ali vani je ugodno i toplo.pomislim kako moram pokupiti robu koja se susi.ali spaga je jako visoko,jedva dosizem do stipalica,mucim se ne mogu skinuti robu...stipalice padaju,roba po meni...ne mogu i to me frustrira,ocajnicki pokusavam ali ne ide,a snijeg i dalje pada.......sjedim na terasi svoje kuce,ugodno ljetno poslijepodne,sa mnom su moji roditelji.prolaze pored kuce neki susjedi,nose ogromnu kutiju punu smeca,njih cetvorica.gledam u njih,u kutiju i primjecujem kako iz kutije viri neka velika zivotinja.mrtva.pratim ih pogledom,dolaze do baje,bacaju kutiju,a pored baje bacaju mrtvog konja!!!!!jebote,oni su bacili mrtvog konja u smece!kako mogu? odkud konj tamo?pokazujem mojima,vidno uznemirena,ali oni ne reagiraju.nista!odlaze u kucu kao da se nista nije dogodilo.ne slusaju me.ne dozivljavaju me,uopce!pogledam ponovo dolje kod baje,konj mrda nogama,kaslje,muci se...pa on je ziv!!treba mu pomoci!!uletim u kucu,ponovo mojima govorim kako je konj ziv i kako mu moram pomoci,placem,neutjesno..tresem se..oni ne ragiraju,gledaju tv.hvatam telefon,govorim kako treba nazvati veterinara,drustvo za zastitu zivotinja..okrecem 988,ali ne ide...ne ide!!!ukucavan te tri brojke,ali display pokazuje druge,ne mogu dobiti informacije,ne mogu doci do veterinara...ne mogu,i to me baca u ocaj!izlazim,gledam dole,konj i dalje mrda,u agoniji je.i ja sam u agoniji,nitko mi ne zeli pomoci.bjesomucno tipkam po telefonu ali ne mogu...ne mogu!!!! |
bez naslova
pocela sam prakticirati yogu sna.fora je,jedina caka je da ne smijes zaspati :) |
namaste
'Mi nismo ljudska bica koja ponekad imaju spiritualno iskustvo. |
5:32 PM
Zivot nije ravan i jednostavan hodnik, |
I did it!
hm...uspjela sam..konacno subota,a ja doma.bas sam ponosna na sebe. :) |
D.
3 godine..jucer sam stajala na tom mjestu..istom mjestu kao i prije tri godine..tad mi je bilo jebeno tesko,mozda jedan od najtezih trenutaka u mom zivotu.tad je dio mene umro.ne volim ici na to mjesto,ljudi to ne znaju,nisam im rekla.oni misle da to ne bi bilo prikladno.stosta tad nije bilo prikladno,stosta toga sam htjela da ne bude,a bilo je.jer bilo je prikladno.a ja sam samo htjela biti sama,da me svi puste na miru,da me niko nista ne pita,da me ne gledaju..samo da me puste da se davim u svojoj boli.nisu ni to mogli.mislim da sam tada pocela odvajati ljude od sebe,razdvojila sam njihov i moj svijet.udaljila sam se tisucu svjetlosnih godina daleko. |
the world in my eyes
prehladjena sam. |
< | ožujak, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv